Попадна ми една песничка и се сетих за незабравимите спомени от лятото на ’88 година в Слънчев бряг, свързани с тази страхотна романтична балада на Bajaga (Wiki) – култовия сръбски поп-рокаджия – Ruski voz (YouTube):

Voz, pospani voz za Harkov, Gomelj, Lenjingrad
Znam kako je nocas dalek Beograd
Nece moci nikada olovka i hartija
Ni svi ruski postari ne mogu ti doneti
Pismo koje pisem ja, marka s likom Lenjina
A u pismu jedina tuga sto me razara

Nije votka rakija
Mada nocas udara
Tuga mi je velika
Velika ko Rusija
Ja ne mogu poslati
Ljubav jer se ne salje
Nit’ sam mogo’ poneti
Sobom tvoje poljupce

Voz,u vozu izguzvana lica putnika
Ti si tamo negdje iza onih planina
Dal’ si mozda zaspala il’ si budna kao ja
Dal’ te muce nemiri il’ te nista ne muci
Kada budes citala pismo koje pisem ja
Tajna bice skrivena iza ovih redova

Nije votka rakija
Mada nocas udara
Tuga mi je velika
Velika ko Rusija
Ja ne mogu poslati
Ljubav jer se ne salje
Nit’ sam mogo’ poneti
Sobom tvoje poljupce

в ogg vorbis формат